Svjetionik Palagruža

Svjetionik Palagruža izgrađen je 1875. godine na istoimenom otoku smještenom skoro u središtu Jadranskog mora, na pola puta između hrvatske i talijanske obale. To je najudaljeniji hrvatski otok iznimne ljepote i bogate povijesti. Dug je 1400, širok 300 i visok 90 metara, te predstavlja najveći otok Palagruškog arhipelaga.
Zgrada svjetionika nalazi se na sredini otoka na visini od 90 m pa ovaj objekt nije preporučljiv za odmor osobama starije dobi ili lošijeg zdravstvenog stanja. U njemu tijekom cijele godine stalno u smjenama žive po dva svjetioničara.
Na otoku Palagruža Velika nalazi se i arheološko nalazište, a pronalasci su dokazali da je upravo Palagruža bila otok grčkog junaka Diomeda. Otok je prirodni rezervat s biljnim i životinjskim endemskim vrstama.
Uz naknadu je moguće sa svjetioničarima dogovoriti zanimljive obilaske glavnoga otoka i njegovih živopisnih klisura i litica, te ostalih otočića i hridi u palagruškome arhipelagu. Ili pak odlazak na vađenje ribarskih mreža u rano ujutro, što predstavlja jedinstven doživljaj.
PLAŽE
Palagruža ima dvije prekrasne plaže, obje su šljunčane i primjerene za kupanje djece zbog plitkog mora i sitnog šljunka u plićaku.
Za kretanje po Palagruži uređena su dva puteljka, od kojih jedan vodi do Stare Vlake (Maloga Žala), uvale na sjevernoj strani otoka, a drugi do Velog Žala ili "Južnog zlata", jedne od najljepših plaža na Jadranu, koja se nalazi na južnoj obali Velike Palagruže.
TRANSFER
Transfer do svjetionika organiziran je iz grada Korčule na otoku Korčuli. Povratni transfer velikim petnaestmetarskim gliserom s kabinom stoji 700 eura po apartmanu u periodu od 01.06 - 01.10. a traje nešto više od dva i pol sata. Polazak je iz korčulanske ACI marine. S obzirom na to da se Palagruža nalazi se na otvorenom moru važno je pridržavati se vremena za transfer, a to je 06.30 ujutro. Molimo da na vrijeme kupite namirnice kako bi se isplovilo u dogovoreno vrijeme. Sam transfer vrlo je zanimljiv, jer brod vozi kroz Lastovski kanal, pa uz brojne hridi i otočiće blizu Sušca gdje ponekad kratko i pristane radi opskrbe svjetioničara toga otoka, te onda do Palagruže. Osobama kojima škodi more preporučujemo na vrijeme koristiti sredstva protiv mučnine. Moguć je i transfer sa splitskog aerodroma po cijeni od 900 Eura (jedan smjer).
ZANIMLJIVOSTI
Crkveni izvori bilježe kako je na Čistu srijedu 9. ožujka 1177. godine na Palagruži boravio papa Aleksandar III. Putujući sa svojom pomorskom flotom od deset galija, bio je zadivljen ljepotom arhipelaga i poželio se zaustaviti. Papi je poslužena večera na visoravni Palagruže Male, koja se od tada naziva Papina njiva. Nakon boravka na Palagruži flota je odjedrila prema Visu, te u smjeru Zadra i Venecije. Želite li saznati još više zanimljivih činjenica o tajanstvenoj Palagruži, pročitajte našu priču.
TISUĆLJEĆA OPČINJENOSTI PALAGRUŽOM
Iskonsku tišinu Palagruže ljudski su koraci poremetili još u 6. tisućljeću prije naše ere. Otada čovjek nije prestao posjećivati osamljeni otok koji je magnetskom snagom svoje ljepote i mira privlačio brojne civilizacije olakšavajući im prelaženje s jedne na drugu obalu Jadrana. Arheološki pronalasci, počevši od ranog neolita nadalje, svjedoče o važnosti Palagruže. Posebno je zanimljvo otkriće ulomaka skupocjene keramike koja se izrađivala u Ateni od kraja 6.st. prije naše ere. Na pitanje kako je ovakva keramika stigla na taj mali i bezvodni pučinski otok arheolozi odgovor pronalaze u legendi o Diomedu.
DIOMEDOV OTOK
Novi arheološki pronalasci s Palagruže dokazuju da je ovaj otok osvojio srce grčkog junaka Diomeda, najslavnijeg grčkog ratnika uz Odiseja, koji je preživio Trojanski rat. Nakon trojanske bitke Diomed se uputio na Jadran gdje se borio s Ilirima. Pretpostavlja se da je pokopan upravo na Palagruži. Legenda kaže da je Zeus, nakon što su Iliri ubili Diomedove ratnike, njihove duše pretvorio u ptice koje i dan danas čuvaju grob trojanskog heroja.
NAJVEĆI SVJETIONIK NA JADRANU
Svjetionik na Palagruži, sagrađen u 19. stoljeću., najveći je među svjetionicima na Jadranu. Podnožje zgrade sagrađeno je od palagruškog kamena. Kako je to vrlo težak i tvrd kamen, ostatak svjetioničarske zgrade napravljen je od lakšeg, bračkog kamena. Lanternu, koja još i danas funkcionira, napravio je 1873. godine Parižanin Henry Epoulite. U zgradi svjetionika moguće je vidjeti i malu arheološku zbirku.
NAJBOGATIJE RIBOLOVNO PODRUČJE U JADRANU
Okolno more najbogatije je ribolovno područje u Jadranskom moru. Sve do 20. stoljeća zadržao se običaj organiziranja cjelodnevnih regata iz Komiže, malog ribarskog mjesta na otoku Visu do Palagruže. Falkuše, autentični ribarski brodovi, koji se već stoljećima na isti način izrađuju na otoku Visu služili su kao plovila u tim regatama. U vrijeme izlova jastoga i srdela, oko Palagruže se znalo skupiti i do 500 brodica!
TAJNE PODMORJA
Podmorje Palagruže prava je poslastica za ljubitelje ronjenja. Ovdje obitavaju vrste riba koje se rijetko sreću u ostalim djelovima Jadrana poput murina koje imaju svoja legla izvan špilja, tabinje, skupine od više od 20 mladih jastoga koji su se povukli u rupe stijena, bodečnjake velike koji leže na morskom dnu, te čitava jata figa tj. smokvi koje se često nazivaju "jadranske barakude"…
Morsko dno je uglavnom ravno i stjenovito, a ima i pjeskovitih dijelova. Voda je bistra, a vidljivost jako dobra pogotovo u jutarnjim satima. Otok-greben Galijula koji se nalazi 3 nautičke milje jugoistočno od Palagruže krije u plićaku Papak tajnu koju će ronioci rado otkriti - olupinu parobroda. Na istom je mjestu u potonula i srednjevjekovna galija.
PRIRODNI REZERVAT
Cijeli je otok prirodni rezervat s brojnim biljnim (220) i životinjskim vrstama (120) od kojih su mnoge endemske. Posvuda rastu grmovi kapara s prekrasnim bijelo-ljubičastim cvjetovima, a pored staze može se naići i na oleandar i pelin. Na otoku prevladavaju grmovi mlječike (Euphorbia dendroides) koji su najbujniji u razdoblju od jeseni do proljeća. Iako lijepi, opasni su po zdravlje ljudi pa se preporuča ne dodirivati ih. Najpoznatija endemska životinjska vrsta je sredozemna medvjedica čiji je opstanak u Jadranu nedavno definitivno potvrđen i čija budućnost ovisi o ukupnoj ekološkoj ravnoteži Palagruškog arhipelaga.